Inflacija titula - između ambicije i obmane
Kad titula postane važnija od znanja, posledice snosimo svi. Tekst istražuje fenomen 'inflacije titula', gde lažni sjaj ugrožava celu struku i poverenje u nju.

Kad titula postane važnija od znanja, posledice snosimo svi. Tekst istražuje fenomen 'inflacije titula', gde lažni sjaj ugrožava celu struku i poverenje u nju.
Sećate li se vremena kada su “naduvane” titule bile povod za šalu ili čuđenje? Kada bi “Regional Executive Manager” u firmi od tri zaposlena ili “Chief Strategy Officer” u mikro kompaniji izazvao osmeh i nevericu?
Danas to više nije smešno. To je postalo realnost ili čak gotovo norma.
Mnogo je CV i Linkedin profila u kojima kandidati sam sebi dodaju “regional” u naziv, iako su radili samo na domaćem tržištu, ili sebi “prikače” C-level skraćenicu za poslove koje realno nikada nisu imali širinu odgovornosti i strateškog uticaja koje takva titula podrazumeva.
Možda zato što verujemo da zvučna titula otvara vrata. Možda zato što tržište to nesvesno podstiče. Ili jednostavno, jer možemo.
Ali jedno pitanje ostaje: Kada smo prestali da se brinemo da li smo zaista dorasli onome što piše u našem CV-u?
Jer, istina je, mnogi koji “naduvaju” svoje titule i opise posla, na kraju možda i sami poveruju u tu priču. Ako nešto dovoljno puta napišemo i izgovorimo, počnemo da živimo u tom balonu, zaboravljajući da bi istina mogla vrlo brzo da nas sustigne.
Ko snosi posledice? Da li razumeju kakvu štetu mogu da naprave pogrešnim odlukama, zbog nedostatka znanja i iskustva?
Tu dolazimo do šire slike. Ako neko ne ume da sagleda rizike i posledice svog neznanja ili neiskustva, mogu stradati i timovi i organizacije i projekti, a u krajnjoj liniji i reputacija cele profesije.
Nažalost, kod nas kao da postoji opsesija vrhom piramide. Svi bi da u što kraćem roku postanu direktori, šefovi, lideri, iako još nisu prošli ni osnovnu fazu razvoja veština i znanja.
U nekim drugim kulturama van našeg regiona nije sramota ostati specialist ili advisor i oblikovati ekspertizu u jednoj oblasti čak i 20 ili 30 godina. Naprotiv, ceni se stručnost i posvećenost. Kod nas, ako posle pet godina niste bar Head of Something, deluje kao da ste omanuli.
Zašto? Otkud tolika glad za titulama, a tako malo pažnje na stvarnu vrednost i doprinos?
Na malim tržištima, gde se sve brzo sazna, lažna predstava nije održiva. Danas su potrebni samo jedan LinkedIn kontakt ili telefonski poziv da bi se proverilo šta ste zapravo radili i koliko ste zaista uticali na rezultate. Ne kažem da često ne promakne ovako nešto, a neko pak namerno i zažmuri u manjku talenata.
A što se više prenaduvamo, to brže rušimo poverenje u celu struku. Jer ako je svako “direktor”, onda to više ništa ne znači.
Možda je vreme da se vratimo iskrenosti. Da priznamo šta umemo, šta tek učimo, i gde zaista možemo da doprinesemo. Da budemo svesni svoje vrednosti bez lažnog sjaja i napumpanih titula.
Klauzula zabrane konkurencije štiti poslodavce od prenosa znanja konkurenciji. Za validnost je ključno precizno definisanje poslova, teritorije, trajanja i obavezne naknade nakon prestanka radnog odnosa.
od Jovana Jovanović
25. maj 2025.
•4 min čitanja
Kompanije su odavno prepoznale važnost uloge zadovoljstva i angažovanosti zaposlenih u postizanju uspešnosti organizacije.
od Jelica Radović
15. mar 2024.
•4 min čitanja