Povećanje minimalne zarade u Srbiji nije nova tema, ali ove godine imamo promenu u smislu da osim redovnog januarskog povećanja, uvedeno je i vanredno oktobarsko povećanje. Neoporezivi deo zarade će standardno rasti od januara a najavljeno je I dodatno povećanje od sledeće godine što će biti predmet pregovora u septembru.
Ova promena, gledano kroz podatke od 2020. godine, pokazuje ubrzanje rasta minimalca, ali i otvara pitanja: kako kompanije balansiraju između očuvanja kupovne moći zaposlenih i održivosti svojih budžeta?
Osvrt na trendove do sada

Grafikon 1. Rast minimalne neto zarade i potrošačke korpe od 2020.godine
- Rast minimalne zarade u poslednjih pet godina je ubrzan, posebno od 2021, što je delimično rezultat inflatornih pritisaka i težnje ka pokrivanju minimalne potrošačke korpe.
- Inflacija 2022–2023. pojela je deo efekta povećanja, pa su stvarni benefiti kod zaposlenih bili ograničeni.

Grafikon 2. Promena minimalne neto zarade i neoporezivog iznosa od 2020.godine
- Neoporezivi deo zarade beleži kontinuitet rasta, ublažavajući pritisak na poslodavce i povećavajući neto zarade.
Aktuelene vesti
Povećanje minimalne cene rada Q4 – vanredno od oktobra 2025. Iako je praksa redovnog povećanja minimalne cene rada od januara kalendarske godine, ove godine imamo vanredno povećanje od poslednjeg kvartala u iznosu 9,4% odnosno sa 308 na 337 dinara.
Najava dodatnog povećanja za 10,1% od januara 2026. godine čime bi nova cena rada iznosila 371,04 dinara. Ono što sledi su pregovori I očekivano je da u septembru saznamo konačan ishod.
Najava povećanja neoporezivog iznosa zarade sa 28.423 na 34.322 dinara. Ostalo je malo nejasno ali je očekivano da se ova promena primenjuje od 2026.godine po ustaljenoj praksi. Procenat povećanja neoporezivog iznosa procenutalno manje-više prati rast minimalne zarade tako da ukoliko novo povećanje zarade bude u najavljenom iznosu, potvrdiće trend.
Prakse kompanija
Iz prakse HR sektora vidi se nekoliko modela odgovora na povećanje minimalne zarade:
- Linearno povećanje - Povećanje svih plata za isti nominalni iznos ili procenat, kako bi se očuvala interna ravnoteža između pozicija.
- Targetirano povećanje – Fokus na najniže plate (blizu minimalca), uz zadržavanje postojećih iznosa za više pozicije. Ovo je najizazovnije u vrlo ograničenim budžetima. Najčešće su akrobacije tipa povećati ono što se mora a u nedostatku budžeta, ostale zarade ostanu iste. Time se smanjuje razlika na nižim platnim razredima, zarade se „sustižu“ što ima višestruki negativni efekat. Zaposleni na zaradama koje se ne povećavaju zbog manjka budžeta, postaju nezadovoljni, nisu motivisani za preuzimanje veće odgovornosti ili odlaze iz kompanija. Jedan ciklus ovakvog pristupa je mnogo a dve do ti godine ovakvog sistema mogu da naprave veliku štetu.
Ako ćemo da budemo potpuno iskreni, nije uvek situacija da kompanija ne može da iznese trošak povećanja zarada, već su očekivanja vezano za rezultat (profit ili neki drugi pokazatelj u zavisnosti od opredeljenja koji se KPI prate), preambiciozna, neskromna i svake godine sve ambicioznija.
- Kombinovani pristup - Povećanje minimalca u obaveznom delu i dodatno ulaganje u benefite, bonuse ili fleksibilne oblike rada, bez značajnog povećanja osnovne plate. Ukoliko nema dovoljno sredstava u budžetu za povećanje zarada, traže se uštede u odnosno otkazuju razne inicijative u drugim segmentima kako bi se obezbedio potreban novac. Prvo što trpi su edukacije, marketing i projekti koji nisu hitni po proceni u datom momentu.
Dobra strana krize sa manjkom zaposlenih je i to da ima sve manje kompanija sa minimalnim zaradama sa ciljem privlačenja i zadržavanja ljudi. Svakako, čak i ako zarada nije čist minimalac i ne podleže direktno promeni zbog ovog vanrednog povećanja (nije ispod minimalne sa primenom nove cene rada), neophodno je napraviti reviziju sistema zarada kako bi se održala interna jednakost i eksterna konkurentnost.
Izazovi sa vanrednim povećanjem - sumirano
Oktobarsko vanredno povećanje donosi nekoliko izazova:
- Budžetska nepredvidivost - Planovi za 2025. pravljeni su uz pretpostavku jednog povećanja, pa je potrebno rebalansirati troškove.
- Kompenzaciona kompresija - Razlika između početnih plata i plata iskusnijih radnika se smanjuje, što može uticati na motivaciju i fluktuaciju.
- Trošak rada i produktivnost - Bez rasta produktivnosti, dodatni trošak može pritisnuti profitabilnost, posebno u radno intenzivnim sektorima.
A kako izgledaju brojke?
Odobreno povećanje i najava dodatnog rasta minimalne zarade I neoporezivog iznosa zarade izgledaju ovako na primerima (mesečna zarada je računata na bazi prosečnog broja sati mesečno 174).
Različite su prakse ugovaranja mesečne minimalne bruto zarade:
- Množenje minimalne cene rada sa 174 (prosečnim satom) I doplata kod meseci koji imaju više radnih sati (176 I 184).
- Množenje minimalne cene rada sa 184 čime nema doplate u mesecima sa najviše radnih sati a u mesecima sa manje sati, zaposleni imaju zaradu iznad minimalne.
- Množenje minimalne cene rada sa 176 ili 168 i doplata kod meseci koji imaju više radnih sati (184 I 176).
- Retko se uzima u obzir 160 sati za ugovaranje zarade I to bi bio najrigidniji pristup u smislu najniže zarade uz kompleksnije obračune zbog doplata.
Ukupan trošak zarada poslodavca zavisi od konačnih odluka o iznosima parametara.
- Povećanjem minimalne zarade u Q4 bez primene novog neoporezivog iznosa zarade pre 2026.godine, raste ukupan trošak zarada za 10%. Ukoliko bi se neoporezivi iznos zarade primenio odmah, to povećanje bi bilo 8,8%.
- Ukoliko u 2026. ne bude dodatnog povećanja minimalne zarade, zaposlenima bi se zbog povećanja neoporezivog dela zarade, dodatno povećao neto za 590 dinara (tzv “prelivanje zarade”). Ukupan trošak zarada za poslodavca bi bio isti.
- Ukoliko bude dodatnog povećanja od 2026. za procenjenih 10,1%, poslodavci će ugovarati nove bruto zarade (gubi se ovaj efekat 590 dinara) i novi porast ukupnih troškva u odnosu na Q4 2025. godine će biti 9,6% što daje ukupan efekat povećanja od 20,4% u odnosu na septembar 2025.
Zaključak
Rast minimalne zarade, uz povećanje neoporezivog dela, ima dvostruki efekat:
- Pozitivan - povećava kupovnu moć zaposlenih i doprinosi socijalnoj sigurnosti.
- Izazovan – stvara dodatni pritisak na poslodavce, posebno kada je rast neočekivan i van planiranih ciklusa.
Upravljanje ovim promenama zahteva strateški pristup kompenzacijama – onaj koji neće biti samo reakcija na zakonski minimum, već deo šire politike nagrađivanja koja uzima u obzir tržišne plate, internu pravičnost i dugoročnu održivost.
Ne zaboravite održavanje odnosno reviziju platnih razreda. Ništa lakše nego srušiti postavljen sistem a posledice su često lančane i dugoročne. EU direktiva o transparentnosti zarada je “pogurala” mnoge kompanije da naprave dobre grejding i sisteme zarada a mi možda treba da na vreme da se pozabavimo tom materijom i pripremimo se.